Šetnja prirodom u proljeće miriše na prve pupove i cvjetove koji krase polja, livade i šume. Kuda god se zaputimo, nailazimo na raznovrsno samoniklo bilje koje obično nazivamo korovom. U tom se pak korovu krije prava riznica zdravlja, jer je mnogo samoniklog bilja jestivo i ljekovito.
Šetnja pritom ne mora biti daleka, jer mnoge jestive i ljekovite vrste rastu u našoj neposrednoj blizini, a neke možemo pronaći i u vlastitom vrtu ili dvorištu. Zato sakupljači bilja mogu biti i osobe koje se teže kreću, osobito jer su i kratki boravci u prirodi blagotvorni i ljekoviti. Ipak, za branje je najbolje birati što čišća i netaknutija mjesta, daleko od cesta, industrije i drugih izvora zagađenja, jer je takvo bilje sigurnije i kvalitetnije.
Kod berbe samoniklog bilja važno je imati na umu da postoje jestive i otrovne vrste. Mnoge su biljke ipak dovoljno prepoznatljive da ih bez poteškoća mogu brati i početnici. Kad se spoje oprez i ljubav prema prirodi, svatko može biti sakupljač jestivog i ljekovitog samoniklog bilja. Prije nego krenemo u proljetnu berbu, korisno je znati kako pravilno brati samoniklo bilje u proljeće:
- Proljeće je sezona mladih listova. U najranijoj fazi beru se mladi, nježni listovi jer su najukusniji i najbogatiji hranjivim tvarima. Nakon cvatnje, većina listova postaje gorka, žilava i teže probavljiva.
- Nakon listova dolaze pupovi, mladi vrhovi, a kasnije i cvjetovi u punoj cvatnji.
- Najbolje vrijeme za branje je suho i stabilno vrijeme, jer je tada bilje najkvalitetnije.
Svaka sezona posebna je po vrstama koje rastu, načinu berbe i njihovim blagodatima, ali osnovna pravila za sigurno i odgovorno branje uvijek vrijede. Kada ih poznajemo, možemo krenuti u laganu šetnju i otkriti što brati u proljeće.
Kopriva
lat. Urtica dioica
Koprivu ne moramo dugo tražiti, dovoljno je krenuti uz rub livade ili vrta i naići ćemo na njezine busene. Naizgled običan korov, ova zelenolisnata biljka sa žarećim dlačicama ima dugu povijest kao vrijedno ljekovito bilje. Ako ste se u djetinjstvu ikada ožarili na koprivu, možda su vas stariji tješili riječima da je to zdravo. Štoviše, stari iskusni berači žaru koprive pripisuju iscjeljiteljske moći, vjerujući da potiče cirkulaciju i ublažava reumatske tegobe. Ipak, kako bi zaštitili kožu, koprivu je najsigurnije brati u rukavicama.
Mladi listići mogu se brati već od veljače i pripremati poput blitve s krumpirom ili špinata u mlijeku. Odlični su i u pitama, salatama, juhama i varivima, kao i za pripremu pesta. Prije toga, uvijek ih je potrebno kratko blanširati. Svježi listovi mogu se dodavati u smoothije ili koristiti za pripremu zdravog soka od koprive. Mladi listovi bogati su vitaminima i mineralima, uključujući značajne količine vitamina C, karotena, željeza te klorofila. Kasnije, sve do svibnja, prije nego biljka procvjeta, beru se njeni vrhovi (prvih 10 cm) i suše za čaj. Čaj od koprive tradicionalno se pije za detoksikaciju, pročišćavanje krvi i jačanje imuniteta.
Maslačak
lat. Taraxacum officinale
Maslačak susrećemo na svakom koraku, čim spustimo pogled prema travi. Raste na livadama i pašnjacima, u parkovima i vrtovima, uz šore i puteljke. Radi se o jednoj od najraširenijih i najpoznatijih samoniklih biljaka. Cvijet žut poput sunca i duguljasti, režasti listovi lako su prepoznatljivi. Postoji nekoliko vrsta maslačaka s listovima ponešto različitih oblika i veličina. No sve su one jestive i ljekovite, i to od korijena do cvijeta.
Mladi proljetni listovi maslačka beru se prije cvatnje, od ožujka do svibnja. Najbolji su za salate, ali i kao dodatak omletu, juhama i varivima. Mladi listovi osobito su bogati vitaminom C, karotenom i željezom. Korijen maslačka tradicionalno se kopa u jesen jer je tada najpogodniji za zdravlje jetre, ali se može kopati i u proljeće, prije cvatnje, kada je najbogatiji kalijem. Korjen se može kuhati ili jesti sirov, a popržen je izvrstan kao zamjena za kavu. Prvi otvoreni žuti cvjetovi spremni su za berbu, sušenje i pripremu čaja. Čaj od maslačka daje podršku probavi, imunitetu i laganoj detoksikaciji. Od cvjetova se, uz vodu, šećer i limun, pravi i maslačkov med koji je izgledom i okusom vrlo sličan pravom medu.
Medvjeđi luk (Divlji luk)
lat. Allium ursinum
Ako se zaputimo u šumu, onu listopadnu, možemo naići na divlji luk, poznat i kao medvjeđi luk, srijemuž ili srijemuš. Prema narodnom vjerovanju, medvjedi se u proljeće hrane upravo ovim lukom. Raste na sjenovitim i vlažnim mjestima, često uz potoke, rijeke i izvore. Srodan je vlascu, luku i češnjaku, a prepoznat ćete ga po duguljastom listu i jakom mirisu na češnjak.
Mladi listovi medvjeđeg luka posebno sliče listovima đurđice, mrazovca i čemerike, koje su vrlo otrovne. Pravi medvjeđi luk prepoznat ćete po jakom mirisu na češnjak, dok ostale navedene biljke ne mirišu.
Mladi listovi beru se prije cvatnje, od ožujka do svibnja. Listovi i lukovice, a kasnije i cvjetovi, ukusan su začinski dodatak juhama, varivima, salatama i umacima. Čisto bijeli cvjetići imaju blag i nježan okus te su posebno dekorativni u salatama. Medvjeđi luk je najbolje koristiti u svježem stanju, a u kuhana jela ga dodati pred kraj kuhanja, jer sušenjem i dužim kuhanjem gubi svojstveni okus i miris. Mladi proljetni listovi posebno su bogati vitaminom C i karotenom. Poput češnjaka, medvjeđi luk ima povoljno djelovanje na smanjenje povišenog krvnog tlaka i razine kolesterola.
Tratinčica
lat. Bellis perennis
U šetnji osunčanim livadama ne možemo zaobići tratinčice. Ljupki cvjetić s nježno bijelim laticama i žutim središtem, pri tlu krije male, jajaste listove povezane u prizemnu rozetu. Možda ste im nekad brojali latice ili ih spajali u cvjetne vjenčiće, a niste znali da su jestive i ljekovite. Ovaj mali, delikatni cvjetak, osim što je vrlo dekorativan, skriva i brojne blagodati.
Mlado lišće tratinčice bere se od ožujka do svibnja i odlično je za salate. Može se dodavati i u omlete, juhe i variva, a ukusno je i pomiješano sa sirom. Bogato je vitaminima i mineralima, posebno vitaminom C, karotenom, kalijem i kalcijem, a krije i značajne količine željeza. Nakon cvatnje, listovi zajedno s cvjetovima mogu se koristiti za svježi sok od tratinčice ili se sušiti za čaj. Tratinčica se stoljećima koristila kao lijek protiv kašlja, bronhitisa i drugih tegoba dišnih puteva. Primjenjivala se i za liječenje rana i smirivanje kožnih iritacija.
Mirisna ljubičica
lat. Viola odorata
Zavirimo li u polusjenu livade ili šumskih rubova, naići ćemo na mirisnu ljubičicu. Karakteristična je po ljubičastom cvijetu s pet latica i nježnom, ugodnom mirisu, dok su joj listovi ovalni, pri tlu skupljeni u vijenac. Prema narodnom običaju, na Cvjetnicu se tradicionalno umiva u ljubičicama i drugim cvjetovima, što simbolizira proljetnu obnovu i pročišćenje duše i tijela, uz vjerovanje da se u toj vodi umivaju i anđeli.
Ljubičica se može brati od ožujka do svibnja, počevši od mladih listova. Kao i svako zeleno lisnato povrće, listovi se mogu dodavati u salate, juhe, variva i smoothije. Mladi listovi obiluju vitaminima i mineralima, osobito vitaminom C i karotinom. Cvjetovi ljubičice vrlo su pogodni za dekoriranje jela, osobito slastica. Zbog prepoznatljive cvjetne arome i nježne boje, šarmantan su dodatak limunadi ili aromatiziranoj vodi. I listovi i cvjetovi mogu se sušiti i koristiti za pripremu čaja. Čaj od ljubičice djeluje umirujuće, pa može biti učinkovit u ublažavanju glavobolja, migrene i nesanice. Tradicionalno se koristi i kao lijek za kašalj, a ima i protuupalno djelovanje.
Jaglac
lat. Primula vulgaris
Na polusjenovitim livadama i šumskim rubovima, posebno se ističe jaglac. Postoji više od 600 vrsta jaglaca i nisu sve jestive. Kada se govori o jestivoj i ljekovitoj vrsti na našim prostorima, najčešće se misli na obični jaglac. Karakterističan je po blijedožutim cvjetovima s pet latica, širokim zelenim listovima u rozeti te vrlo niskom rastu. Ova lijepa trajnica može se vrlo lako uzgojiti i u vrtu.
Jaglac je jedan od prvih vijesnika proljeća i cvjeta već od kraja veljače do travnja. Mladi listovi jaglaca nisu osobito ukusni, ali su izuzetno bogati vitaminima i mineralima, naročito vitaminom C. Zbog toga su vrijedan dodatak salatama, juhama, varivima, čajevima i drugim vitaminskim napitcima. Cvjetovi se često koriste za dekoraciju raznih jela, posebno deserata. U narodnoj medicini, jaglac se najčešće koristi za grčeve, reumatske bolove, kašalj i upale, a od njega se može pripremiti i mast za kožne rane.
Podbjel
lat. Tussilago farfara
Još prije nego livade zazelene, uz rijeke, potoke i vlažne puteve, podbjel nas iznenadi svojim žutim cvjetovima. Poseban je po tome što iz tla prvo izbijaju cvjetovi, a mladi, zaobljeni listovi pojavljuju se kasnije, zbog čega je lako prepoznatljiv u proljeće. Cvjetovi i mladi listovi podbjela jestivi su i ljekoviti, ali se preporučuje umjerena konzumacija jer u većim količinama mogu opteretiti jetru.
Cvjetovi podbjela mogu se brati već od kraja veljače do travnja, dok su nježni mladi listovi najukusniji od svibnja do lipnja. Listovi se mogu u malim količinama dodavati u salate, juhe i variva, a mogu se i pripremati poput špinata. Cvjetovi i listovi biljke također se suše za čaj. Čaj od podbjela je od davnina poznat po ljekovitim svojstvima protiv kašlja i upale dišnih puteva.
Kiselica
lat. Rumex acetosa
Dok šećemo vlažnim mjestima, uz potoke i rijeke, lako ćemo uočiti kiselicu. Stoji čvrsto i uspravno među livadnim biljem, a može narasti i do metar visoko. Ima duguljaste listove strelastog oblika te sitne cvjetiće, zelenkaste do crvenkaste boje, skupljene u metličaste cvatove. Kiselica je jestiva i ljekovita, ali se ne smije pretjerivati s konzumacijom zbog oksalne kiseline, koja može štetiti osobama sklonima bubrežnim kamencima.
Kao povrće koriste se proljetni prizemni listovi koji su mesnati i sočni. Najbolje ih je brati prije izbijanja stabljike od ožujka do svibnja. Kao što joj i ime govori, ima ugodan kiseo i osvježavajuć okus. Odlična je za razna jela, uključujući juhe, variva, umake i salate, a služi i kao kiseli začin. Kiselica nije među najbogatijim lisnatim biljkama, ali sadrži umjerene količine vitamina C, karotena, željeza, kao i drugih vitamina i minerala. U narodnoj medicini listovi kiselice koristili su se u obliku obloga kod manjih kožnih tegoba.
Trputac
lat. Plantago spp.
Kuda god da skrenemo, trputac je svuda oko nas. Postoji preko 200 različitih vrsta trputca, ali kod nas su najrasprostranjije dvije vrste:
- muški trputac (uskolisni trputac),
- ženski trputac (širokolisni trputac).
Lako su prepoznatljivi po sitnim cvjetovima složenim u klasove i povezanim, prizemnim listovima. Muški trputac ima uske i izdužene listove, a ženski široke, zaobljene listove. Obje su vrste vrijedno lisnato divlje povrće.
Mladi listovi beru se od ožujka do lipnja, prije razvoja cvjetne stabljike. Mogu se dodavati u juhe i variva, a odlučna su zamjena za kupus i kelj. Listovi nisu naročito ukusni, ali su nutritivno vrijedni zbog visokog udijela kalija, vitamina C i karotena. U pučkoj medicini oblozi od listova mogu pomoći u zacjeljivanju rana i zaustavljanju krvarenja, a imaju i antibakterijska te protuupalna svojstva. Jestive su i sjemenke trputca koje imaju blago laksativno djelovanje. Čaj od listova tradicionalno se koristi kod kašlja te iritacija dišnih puteva.
Stolisnik
lat. Achillea millefolium
Među raznolikim biljem na sunčanim livadama, ne možemo zaboraviti stolisnik. Karakterizira ga uspravna stabljika prekrivena blagim, vunastim dlačicama te sitno urezani listovi nalik perju. Ime Achillea potječe od Ahila, mitskog junaka za kojeg se vjeruje da je koristio stolisnik za zacjeljivanje rana ratnika. Prema narodnoj predaji, rabili su ga i hajduci, zbog čega se često naziva i „hajdučka trava“.
U proljeće, od kraja veljače do lipnja, beru se mladi listovi, dok se u ljeto beru listovi i cvjetovi za čaj. Mladi listovi su blago gorkastog okusa i mogu se miješati u juhe, variva i salate. Cvjetovi su posebno bogati eteričnim uljem, pa svakom jelu i napitku dodaju karakterističan miris. Aromatični čaj od stolisnika tradicionalno se koristi za ublažavanje probavnih smetnji, prehlade i povišene temperature, a posebno se smatra korisnim za ublažavanje mensturalnih tegoba.
Crna Bazga
lat. Sambucus nigra
Na koncu proljeća, miris bazge vodi nas prema sunčanim šumskim rubovima i zapuštenim livadama. Raste kao grm ili manje drvo kojeg u proljeće krase bijeli cvjetovi skupljeni u plosnato kišobranaste cvatove. Cvjetovi bazge posebni su po slatkom, aromatičnom mirisu koji opušta i umiruje. Bazga se u narodnoj tradiciji smatra zaštitnicom doma i zdravlja te se vjeruje da pomaže u zaštiti vrta i kuće.
Cvjetovi bazge su sigurni i ljekoviti, dok su listovi i stabljika otrovni.
Bijeli cvatovi bazge beru se od svibnja do lipnja, dok se plodovi, u obliku crnih bobica, beru u jesen. Listovi i stabljika su otrovni i ne koriste se u prehrani. Cvjetovi se najčešće suše za čaj ili se od njih pravi sirup, koji je u mnogim seoskim domaćinstvima poznat kao sok od bazge. Poznat je i stari, rustikalni recept u kojem se cvjetovi bazge pohaju u smjesi za palačinke. Tako pohani cvjetovi posebno su ukusni uz čaj. Čaj od bazge najpoznatiji je po tradicionalnoj uporabi kod prehlade, kašlja i upale grla.
Breza
lat. Betula pendula
Vitko, gracioznu brezu možemo uočiti izdaleka. Voli pjeskovita tla, pa ju možemo naći na svijetlim, suhim livadama, na rubovima šuma, brežuljcima i planinama. Stoji uspravno i elegantno, sa snježnobijelom korom prošarano tamnim prugama, dok joj grane vise poput tankih resa. Ovo prekrasno listopadno drvo stoljećima nadahnjuje umjetnike. Riječ je o običnoj brezi koja je kod nas najrasprostranjenija.
Od davnina je poznat sok od breze, bogat vitaminima i mineralima, koji se u proljeće dobiva izvlačenjem iz debla. No, nepravilna tehnika i neumjerenost mogu lako oštetiti drvo, pa se ova praksa ne preporučuje početnicima. Najsigurniji i najjednostavniji način korištenja breze za početnike je čaj, za koji se beru i suše pupoljci i mladi listovi od ožujka do svibnja. Pupoljci i mladi listovi mogu se dodavati i u salate, juhe i variva. Bogati su vitaminima i mineralima, od kojih se posebno ističu vitamini C i E, te karoten. Čaj se tradicionalno pije kod infekcije mokraćnog sustava, bubrežnih kamenaca i reumatizma.
Uz dodir prvog proljetnog sunca i svjež zrak, pravo je zadovoljstvo otkrivati što brati u proljeće. Branje jestivog i ljekovitog samoniklog bilja nije rezervirano samo za iskusne, osobito kada biramo lako prepoznatljive vrste. Za dublje znanje i lakše prepoznavanje najbolje je osloniti se na pouzdane domaće izvore, poput knjige Ljubiše Grlića „Enciklopedija samoniklog jestivog bilja“. Vođeni znatiželjom, oprezom i ljubavi prema prirodi, uživajte u proljetnom sakupljanju!
Besplatno preuzmite proljetni kalendar berbe samoniklog bilja kao praktičan podsjetnik što brati u proljeće.